Isaiah 2

1Riječ koja dođe u utvari Isaiji sinu Amosovu za Judu i za Jerusalim. 2Biće u potonja vremena gora doma Gospodnjega utvrđena uvrh gora i uzvišena iznad humova, i stjecaće se k njoj svi narodi.

3I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodnja iz Jerusalima.

4I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.

5Dome Jakovljev, hodi da idemo po svjetlosti Gospodnjoj. 6Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnijeh i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski.

7I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovijem nema kraja. 8Puna je zemlja njihova i idola; djelu ruku svojih klanjaju se, što načiniše prsti njihovi.

9I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti. 10Uđi u stijenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova. 11Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.

12Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi, 13I na sve kedre Livanske velike i visoke i na sve hrastove Vasanske,

14I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, 15I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, 16I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile.

17Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. 18I idola će nestati sasvijem. 19I ljudi će ići u pećine kamene i u rupe zemaljske od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju.

20Tada će baciti čovjek idole svoje srebrne i idole svoje zlatne, koje načini sebi da im se klanja, krticama i slijepijem mišima, 21Ulazeći u rasjeline kamene i u pećine kamene od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova, kad ustane da potre zemlju. Prođite se čovjeka, kojemu je dah u nosu; jer šta vrijedi?

22